Kada je, sada već davne 2005. godine, obnovljen fudbalski klub na Gradskom stadionu u Smederevskoj Palanci, pod imenom Jasenica 1911, ofomljena je izuzetno talentovana generacija, tada kadeta i omladinaca, koje su predvodili treneri Veljko Spasojević i Nikola Vujić i koji su nagoveštavali blistavu budućnost, pobeđivali su sve rivale u okrugu, pa i šire.
Stožeri te generacije bila su dva fudbalera u veznom redu. Ekstremno talentovani i sjajni, vaspitani momci.
Jedan je bio lucidan, kreativan, dribler, prava „desetka“ Vladimir Đurđević, a drugi čvrst, sa izvanrednim čitanjem igre, jak u duelu i na lopti, prototip korektora veznog reda ili „šestice“. To je bio Dušan Gajić.
Fudbalski nisu dostigli preodređene talentom visine, ali su se ostvarili u svojim profesijama i nastavili da igraju za svoju dušu u nižim ligama.
I dok Vlada Đurđević maestralno predvodi Radnik sa Kolonije, to isto je do ovog leta činio Dušan Gajić u Pobedi iz Goloboka.
Prvi nastavlja dalje, dok je Dule Gajić odlučio da u 33. godini završi karijeru. Odigrao je poslednji meč u Goloboku i ispostavilo se na idealan način okončao svoju misiju, jer je Pobeda ostala u ligi.
Dušan Gajić ima izuzetne zasluge za to, odigrao je 21 utakmicu u sezoni. Inače, pored Jasenice 2011 i Pobede, Dule je deo karijere proveo u Radniku sa Kolonije, gde je ostavio dubok trag.
Dečko za primer, tih, nenametljiv privatno, ali na terenu pravi gladijator. Pravi lokalpartriotski igrač.
Oprostio se Dule od saigrača i svojih Golopčana, a trener Pobede Nemanja Vlajić mu je uručio negovu „osmicu“ uramljenu!
